Bend Kratak fitilj predstavlja svoj novi i ujedno posljednji singl s albuma “Ad Maximum”, emotivnu i razigranu pjesmu “Jednorog”, čiji je autor Matija Karša. Riječ je o komadu koji na poseban način objedinjuje maštu, toplinu i spontanost djetinjstva.
Matija otkriva kako je pjesma nastala zahvaljujući njegovoj tada četverogodišnjoj kćeri Gabrijeli:
“Jednorog je nastao kada je Gabrijela, moja kći, imala četiri pune godine. Kao i većina djevojčica te dobi bila je sva u jednorozima, vilama, princezama itd. Sva vesela i razdragana je doskakutala u studio u potkrovlju i rekla da je osmislila jednu pjesmu te upitala može li ju snimiti. Uključio sam mikrofon, pokrenuo program za snimanje i ona je svojim dječjim glasićem i intonacijom zapjevala:
“Bio jednom jedan jedorog
Jednoga dana je izgubio svoj rog
Previše nesretan nije bio on”
Nakon toga je uslijedila kratka pauza, nekoliko trenutaka tišine i njen samozadovoljni osmijeh uz pitanje: “Jel’ ti se sviđa?”. Na stranu sada što je to i melodijom, i ritmički, a i tekstom ostala nedovršena misao te nisam imao pojma, u tom trenu, što je pjesnikinja htjela reći, konstatirao sam da je odlično, ali da priča mora imati i nekakav tijek i završetak. Upitao sam je: “Što je bilo nakon što je izgubio rog?”
Gabi me samo pogledala, gotovo začuđeno i rekla: “Pa ništa, dalje je bio običan konj!”. U istom trenutku, kao da je to sada završena priča kojom je zatvorila posao stoljeća, nemajući namjeru trošiti više niti atom energije na dalju raspravu, veselo je odskakutala stepenicama u prizemlje.
Ostavio sam, naravno, snimak u pohrani, baš kao što čuvam i sve crteže, fotografije, video uratke i slične stvari što mi djeca naprave pa me onda ti isti nenadano razvesele kada negdje “iskoče” nakon stanovitog vremena.
Inače, u to vrijeme, klinci su mi bili u dobi od četiri, pet i devet godina. Naravno, voljeli su slušati priče, ali ne one klasične. Uvečer bismo, prije spavanja, započeli neku priču na temu koji bi sami odabrali pa na licu mjesta, tj. u krevetu, smišljali likove, radnju i sve ostalo. Najčešće su oni sami bili glavni protagonisti tih priča te bi se sami ubacivali u tijek mojeg pripovijedanja, dodavali događanja, postavljali pitanja i nove zaplete.
Najdulja priča koju smo danima, u više nastavaka, proživljavali, bile su avanture malog mačka kojeg su jednog dana s ulice dovukli u dvorište i usvojili. Iako mažen i pažen, uredno hranjen kupovnom mačjom hranom, mačak je nakon nekog vremena odlutao ili neslavno završio pod nečijim točkovima prelazeći cestu.
Uglavnom, svaku večer je mačak u našim pričama odlutao u velike avanture, upoznao gomile prijatelja i doživio svakojake dogodovštine. Priča je trebala završiti povratkom mačka doma jer sam računao da će mali dlakavac dolutati natrag kroz koji dan, baš kao što je i odlutao i da je vjerojatno tu negdje u ulici. No, to se u stvarnom životu nije dogodilo pa je mačak, na kraju priče, našao curu, oženio se, imao mačiće, otputovao u Ameriku i tamo napravio kuću. Dogovorili smo se da ćemo jednom, kada moji klinci budu dovoljno veliki da mogu putovati avionom, otići mačku i njegovoj obitelji u posjet.
Na sličan način sam htio Gabrijeli napraviti njezinu pjesmu o jednorogu, prilagoditi tekst i glazbu pa neka si otpjeva svoju pjesmicu, ali ona je htjela da ja to učinim jer ona je meni napisala pjesmu. Baš kao o malom mačku, ispričali smo i nekoliko večernjih priča o jednorogu koji je postao konj i njegovim avanturama.
Ova pjesma je, u potpunosti, inspirirana avanturama jednog jednoroga iz priča pred spavanje, izmišljenima na licu mjesta, bez predumišljaja i predvidivog kraja. Jedini uvjet je da mora biti sretan kraj.
U tom, dječjem narativu, potpuno je svejedno da li vam je otac šumski čarobnjak, majka crna pantera, a brat delfin. Imate li automobil koji govori i svađa se s vama dok vozite, a na more možete putovati tako da uđete u televizor dok su na ekranu kadrovi s mora. Pokušao sam taj dječji svijet prenijeti u jednu moguću, realnu, stvarnu priču.
Ovo je, ujedno, i posljednji singl koji ćemo objaviti s ovog albuma prije odlaska u nove avanture, pjesme, albume i priče, a koje samo čekaju ugledati svjetlo dana.”